








| O sistemima kuća |
|
|
|
|
SISTEMI KUĆA Prva podela mundane sfere verovatno potiče iz poslednjih vekova pre n.e. Međutim, tek u XV veku matematičari (koji su se bavili i astrologijom) su izumeli nekoliko sistema podele neba na 12 kuća horoskopa. Ovih 12 kuća, delova ili segmenata odgovara određenim oblicima ljudskog iskustva ili aktivnosti. Posmatrano matematički, podela kuća služi za određivanje longitudinalnih pozicija na ekliptici vrhova svake od 12 mundanih kuća. Vrh kuće je tačka preseka polukruga koji formira granicu kuće sa ekliptikom. Usled Zemljine rotacije znaci zodijaka na vrhovima kuća se menjaju kontinuirano, izlazeći, kulminirajući i zalazeći svaka 24 sata. Zbog toga planete zajedno sa znacima menjaju svoje pozicije u kućama, prolazeći kroz svih 12 kuća u toku 24 sata. Na ekvatoru znaci izlaze ravnomerno, ali u mestima udaljenim od ekvatora to nije slučaj. Neki znaci izlaze (rastu) brzo (kratkouzlazni), dok drugi rastu sporo (dugouzlazni). U regionima oko polova određeni znaci niti izlaze, niti zalaze, a kuće horoskopa pokazuju značajno iskrivljenje. Natalna karta je dijagram koji predstavlja ekliptiku podeljenu na 12 znakova zodijaka od kojih svaki zauzima po 30° ekliptike. Planete su u zodijačkim znacima pozicionirane u zavisnosti od svoje longitude, a njihova pozicija u kući zavisi od toga u kojem znaku se nalaze, kao i od vremena kada se dogodilo rođenje ili neki drugi događaj za koji računamo horoskop. U izradi horoskopa mi jednostavno crtamo određeni trenutak u vremenu za određeno mesto. Iako planete borave u različitim znacima tokom različitog vremenskog perioda (koji u slučaju sporih planeta iznosi i više godina), njihova pozicija u kući se menja svakih par sati ili manje, u zavisnosti od izlazećeg znaka i latitude mesta. UGLOVI Da bismo odredili pozicije vrhova kuća prvo moramo da odredimo uglove horoskopa. Pod uglovima se podrazumevaju Ascendent, Imum Coeli (IC), Descendent i Medium Coeli (MC). Većina sistema uzima ove četiri tačke za vrhove prve, četvrte, sedme i desete kuće. Međutim, to nije uvek slučaj, kao što ćemo videti kod sistema jednakih kuća, čije se poreklo pripisuje Ptolomeju. Čak i ako se vrh desete kuće odredi na neki drugi način, tačka MC-a je veoma važna i ne možemo je zanemariti. Medium Coeli (MC) Medium coeli (MC) predstavlja tačku na karti u kojoj meridijan preseca ekliptiku. Da bismo odredili longitudu MC-a (stepen zodijaka koji kulminira u datom trenutku), potrebno je da prvo izračunamo njegovu rektascenziju (R.A.M.C.). Rektascenzija izražena u jedinicama za vreme je isto što i lokalno sideralno vreme. Lokalno sideralno vreme (S.V.) ćemo dobiti tako što ćemo sabrati sledeća četiri podatka: 1) Vreme rođenja pretvoreno u vreme griničkog meridijana Kod nas je na snazi srednjeevropsko vreme. Od njega oduzimamo jedan sat, a tokom letnjeg računanja vremena - dva sata da bismo dobili vreme griničkog meridijana. 2)Sideralno vreme za datum rođenja Ovaj podatak možemo pronaći u „Astrološkim tabelama kuća”. Sideralna vremena za datu godinu, mesec i dan treba sabrati. 3)vremensku razliku od Griniča do mesta rođenja Vremensku razliku izračunavamo tako što geografsku dužinu mesta pomnožimo sa četiri, jer jednom stepenu geografske dužine odgovaraju četiri minuta u vremenu, a jednom lučnom minutu geografske dužine odgovaraju četiri sekunde u vremenu. 4)korekciju sideralnog vremena Korekcija se vrši tako što se svakom satu vremena rođenja pretvorenom u vreme griničkog meridijana dodaje 9,86 s. Ova korekcija se vrši zbog toga što je siderički dan kraći od srednjeg sunčevog dana. Kako ta razlika na 24 sata iznosi oko 4 minuta, to će se na svakih sat vremena stvoriti razlika od desetak sekundi. S obzirom da lokalno sideralno vreme ima vrednost manju od 24 sata, ukoliko sabiranjem dobijemo veću vrednost, od nje ćemo oduzeti 24. Ovaj podatak nam omogućava da iz astroloških tabela kuća odredimo poziciju MC-a. Ascendent Presek ekliptike i horizonta predstavlja vezu ekliptike i Zemlje. Ovaj presek formira vrh prve kuće, čija longituda usled Zemljine rotacije varira od 0° do 360°. Pozicija Ascendenta zavisi od rektascenzije MC-a i geografske širine (latitude) mesta rođenja. Na osnovu ova dva podatka i nju pronalazimo u tabelama kuća. Descendent i IC se nalaze naspram Ascendenta i MC-a. METODI PODELE KUĆA Kada odredimo sva četiri ugla, dolazimo do tačke na kojoj stvari počinju da se komplikuju. Sada treba da odredimo vrhove ostalih kuća, a za to nam se nudi veliki broj sistema kuća koji daju različite rezultate. Često možemo čuti tvrdnju kako baš određeni sistem daje najbolje rezultate, ali se mišljenja astrologa po tom pitanju ne slažu. Kuće su okvir u kome se potencijali individue prikazani kroz znake, planete i njihove različite konfiguracije mogu biti povezane s događajima i uslovima života. Raspored kuća je jedini element horoskopa koji se menja u kratkim vremenskim periodima. Zbog toga je važno da primenjeni sistem kuća verodostojno reflektuje događaje i uslove života natusa. Jedini način da se neki sistem testira je empirijski i nikakve teorije i pretpostavke ne mogu zameniti realan i praktičan pristup. Tokom nekoliko poslednih vekova izmišljeno je više desetina različitih metoda podele kuća, ali je samo mali broj ušao u širu upotrebu. Sažeto ih možemo klasifikovati na sledeći način: 1. ekliptički sistemi (npr. Sistem jednakih kuća, Porfirijev sistem) 2. prostorni sistemi (npr. Kampanusov, Regiomon-tanusov, Morinusov sistem) 3. vremenski sistemi (Plasidusov sistem) Sistem jednakih kuća Sistem jednakih kuća spada u kategoriju ekliptičkih sistema. Iako je bio izbačen iz upotrebe kao grub i neprecizan, poslednjih decenija je ponovo u upotrebi. Ovaj sistem je jednostavan za korišćenje jer nema komplikovanih matematičkih operacija. Zasniva se na podeli ekliptike na 12 jednakih kuća počevši od Ascendenta. Na primer, ako je Ascendent na 15° Strelca, vrh druge kuće je na 15° Jarca, vrh treće kuće na 15° Vodolije itd. Ovaj sistem jednostavno reflektuje zodijak na mundanu sferu, ali se vrh desete kuće uglavnom ne poklapa sa MC-om. Neki astrolozi koriste ovaj sistem i uvereni su u njegovu vrednost, posebno kada je reč o “psihološkim atributima”. Kampanusov sistem podele kuća Kampanusov sistem spada u prostorne sisteme, kod kojih krug koji se deli više nije ekliptika, već neki drugi krug na nebeskoj sferi. Kampanusov sistem je izum Johanesa Kampanusa (Johannes Campanus), poznatog matematičara iz XIII veka. Kao i većina metoda, Kampanusov sistem je zadržao 4 ugla (Ascendent, IC, Descendent i MC) kao vrhove prve, četvrte, sedme i desete kuće. Određivanje ostalih vrhova kuća se bazira na podeli primarne vertikale. Primarna vertikala je krug koji je postavljen pod pravim uglom u odnosu na horizont i prolazi kroz istočnu i zapadnu tačku. Pored ove dve tačke, ona će proći i kroz zenit i nadir. Ove četiri tačke dele primarnu vertikalu na kvadrante. Svaki kvadrant se deli na 3 jednaka dela po 30° pomoću velikih krugova, koji prolaze kroz severnu i južnu tačku horizonta. Na taj način je nebeska sfera podeljena na dvanaest jednakih delova koji izgledaju kao kriške pomorandže. Stepeni ekliptike koji su presečeni ovim krugovima predstavljaju vrhove ostalih kuća. Kao i drugi sistemi kuća, i Kampanusov sistem je ispoljio teškoće kada je primenjen na visoke latitude, jer u tom slučaju ekliptika obrazuje oštar ugao s primarnom vertikalom. Rezultat toga je da su vrhovi kuća raspoređeni ekstremno neravnomerno, pa neke kuće obuhvataju po nekoliko znakova, dok druge imaju samo po nekoliko stepeni. Bez obzira na nedostatke Kampanusovog sistema kada se primenjuje na visoke latitude, ovo je jedan od nekoliko sistema čiju vrednost treba ozbiljno uzeti u razmatranje. Porfirijev sistem Porfirijev sistem datira iz III veka n.e. Kao i kod Kampanusovog sistema, MC se poklapa sa vrhom desete kuće. Ovaj sistem se zasniva na podeli polulukova na tri dela. Dnevni poluluk je definisan vremenom tokom kojeg je planeta, zvezda ili stepen ekliptike iznad horizonta. Noćni poluluk je vreme tokom kojeg je planeta, zvezda ili stepen ekliptike ispod horizonta. Pomoću ovog sistema istočni kvadranti ekliptike su podeljeni svaki na 3 jednaka luka. Vrhovi 11. i 12. kuće se dobijaju dodavanjem 1/3 i 2/3 dnevog poluluka na MC. Za vrhove 2. i 3. kuće Ascendentu se respektivno dodaju 1/3 i 2/3 noćnog poluluka. Primer: Neka se Ascendent nalazi na 10° Lava, a MC na 25° Ovna. Rastojanje od MC-a do Ascendenta iznosi 105°. Ovo rastojanje ćemo podeliti na 3 jednaka dela. Kako je 105:3= 35, MC-u ćemo dodati 35° da bismo dobili vrh 11. kuće. Dobili smo 0° Blizanaca. Na tu poziciju dodajemo ponovo 35° i za vrh 12. kuće dobijamo 5° Raka. Vrhovi 5. i 6. kuće se nalaze naspram vrhova 11. i 12. Rastojanje od Ascendenta do IC-a iznosi 75°. 75:3=25, pa ćemo Ascendentu dodati 25° da bismo dobili vrh 2. kuće. Vrh 2. kuće će biti na 5° Device, a vrh 8. kuće naspram njega (5° Riba). Ako na 5° Device dodamo 25° stižemo do 0° Vage, što je vrh 3. kuće, a vrh 9. kuće će biti na 0° Ovna. Regiomontanusov sistem Johanes Muller, takođe poznat kao Regiomontanus (1436.-1476.), bio je profesor astronomije u Beču. On je pronašao sistem koji predstavlja modifikaciju Kampanusovog sistema. Dok Kampanus koristi primarnu vertikalu kao veliki krug, Regiomontanus koristi nebeski ekvator, koji deli na lukove od 30° i projektuje ovu podelu na ekliptiku. Ovim sistemom kvadranti nebeskog ekvatora su podeljeni na 3 dela pomoću velikih krugova koji presecaju severnu i južnu tačku horizonta. Vrhovi kuća su stepeni ekliptike presečeni ovim krugovima. Distorzija kuća dobijenih ovim metodom nije tako velika kao kod sistema Kampanusa. To može biti činjenica koja ide u prilog ovom sistemu, koji je povezan sa Zemljinom dnevnom rotacijom. Plasidusov sistem U kategoriji vremenskih sistema Plasidusov sistem se najčešće koristi. Njegov tvorac je Placidus de Tito, profesor matematike iz XVII veka. Plasidusov sistem je zasnovan na podeli na 3 dela poluluka svakog stepena ekliptike. Naime, ovaj sistem uzima vreme potrebno da se svaki stepen pomeri od Ascendenta do MC-a i to vreme deli na 3 jednaka dela. Na taj način određuje vreme za koje taj stepen postaje vrh 12. i 11. kuće. Isto tako, noćni poluluk od IC-a do Ascendenta je podeljen na 3 dela i dobijeno vreme potrebno da isti stepen postane vrh 2. i 3. kuće. Iako vreme koje stepen provodi u različitim kvadrantima može biti nejednako, kretanje je uniformno zahvaljujući prividnoj rotaciji nebeske sfere. Određeni stepen doseže tačke trisekcije za tačno 1/3 vremena potrebnog da kompletira ceo luk određenog kvadranta. Svaki stepen ekliptike pravi kompletnu revoluciju tokom 1 sideralnog dana. Kao i svi sistemi podele kuća koji koriste Ascendent kao nultu tačku, distorzija se javlja na visokim latitudama i na polarnom krugu latitude 66 ½° po prvi put će stepen ekliptike postati cirkumpolaran. Iznad polarnog kruga određeni stepeni ekliptike neće izlaziti i zbog toga nikada ne mogu biti na Ascendentu. Brojne kritike su upućene protiv Plasidus sistema, posebno u pogledu njegove upotrebe na visokim latitudama. Ovaj sistem nam omogućava da u elekcionom horoskopu na jednostavan način odredimo vladara sata tako što ćemo svaku kuću podeliti na pola. Svaka polovina kuće ima svog vladara sata jer je vrh svake kuće tačno za 2 planetarna sata pomeren u odnosu na vrh prethodne ili naredne kuće. Morinusov sistem Francuski astrolog, Jean Baptiste Morinus (1583.-1656.) pronašao je sistem podele kuća koji deli ekvator na jednake uglove, slično Regiomontanusovom sistemu. Za razliku od Regiomontanusa, on projektuje ove jednake podeoke na ekliptiku pomoću velikih krugova koji prolaze kroz polove ekliptike. Ovaj sistem ne uzima Ascendent kao nultu tačku, nego se pozicija Ascendenta određuje dodavanjem 90° longitudi MC-a. Pošto su polovi ekliptike fiksne tačke na nebeskoj sferi, veličina kuća u odnosu na ekliptiku neće varirati s latitudom zahvaljujući vezi koja postoji između granica kuća i ekliptike. Ovaj sistem je jednostavan za konstrukciju, ali jedina veza koju ima sa ekliptikom je ta što se tačke preseka vrhova kuća nalaze na polovima ekliptike. Astrolog Zorica Ilievski |